PROZOR-ÉDITIONS

Ulomak pogovora Konstantina Stanislavskoga :

 

​

​

U centru svega – na trgu – veliki teatar. Iza njega javna biblioteka i muzej, a nešto dalje sveučilište. Odmah vam padne u oči da su te ustanove okružene nekom potpuno posebnom pažnjom i ljubavlju. U njima vlada izuzetno primjeran red. Prekrasne, ljubavlju prikupljene kolekcije knjiga i stvari pokazuju došljacima sa svetim trepetom i gordošću. Ali u centru cijelog života stoji kult teatra. On objedinjuje sve: i operu i dramu i balet. Brojan korpus pjevača, korista, orkestar za operu, velika dramska trupa i mlad, tek stasao balet, pod rukovodstvom naših moskovskih poznanika, sestre i brata Froman. U tom, po atmosferi prekrasnom teatru, ostvareno je ono u čemu mi ne smijemo ni sanjati: Potpuna sinteza svih umjetnosti. Danas – dramski glumac, sutra nastupa kao pjevač u karakternoj partiji (akrobat u Prodanoj nevjesti, doktor Bartolo u Seviljskom brijaču). Prekosutra – mimičar u baletu, tumači jednu od glavnih uloga. Tako je i s koristima. Danas pjevaju u operi, sutradan plešu u baletu, a prekosutra sudjeluju u masovkama. Hrvati su nadareni za scenu. Okretni su, temperamentni kao Talijani, iskreni kao Slaveni. Scensku kulturu su učili od Bečlija koji su poznati po svom artizmu. Svi zajedno čine jedan izvanredno interesantni teatar. Uspio sam vidjeti samo nekoliko predstava koje otkrivaju prekrasne glumce u svim oblastima, čudesne, prvoklasne dirigente i orkestar, te vrlo simpatičan balet.

        Još prvog dana po dolasku gledali smo neku revolucionarnu dramu u režiji talentiranog redatelja Gavelle. Komad nije interesantan, više je za film, inscenacija nije odveć bogata, ali su rezultati interesantni.