PROZOR-IZDANJA

DRUGI ČIN
 

Prizor
 

POMET TRPEZA, zatim PETRUNJELA, sluga

POMET: Reče se: "tko je namuran nije sam", - sad ja po mom Tudešku poznam. Nut što i bit čovjek i imat judicijo. Sjedeći za trpezom s mojijem Tudeškom, a pečeno bijehu donijeli - pjat, u njemu kapun. Gledam ali je guska, ali što drugo: onoliko velika kapuna moje oči nigda nijesu prije vidjele. Ispecen? Gledah ali je isprigan ali je ispečen: imaše njeku hrustu na sebi koja mi oči zanošaše, srce mi veseljaše, apetit mi otvoraše. Oko njega dvije jarebice oblahne, a sok iž njih rosi. Pjat ureševahu s strane peča vitelja mesa od mlijeka, koja para da govori: "jeđ me, jeđ me", i polovica zadnja od zečića, lardica okolo nazadijevana, a garofalići neistučeni nakićena, koja para na trpezi mirisom da stvaraše;, drago prolitće. a na krajijeh od plitice uokolo nakitili bijehu kosovića, drazijeh kosovića, turdius inter avibus, koji paraše da se okolo uhitili bijehu i da u veras pojući govorahu: "Blaženi, uzmite!" I u tjezijeh delicijah stojeći u kontemplacijoni, bijeh otišao in estasis.

 

Tako istom Tudešak moj i uzdahnu, uzdahnu drugu votu a mene dozva: "Pomet!" Ja se osvijestih: "Signor patron, comanda!", mnjah da mi će rijet: "Što činiš? Rježi, da se triunfa; far bona ciera!", kako je njegovo užano rijet mi. Reče mi: "Ajme, Pomet, mi štar mal!" - "Što će bit?" - "Mi morir, se non aver la signora, mi štar malanconico; mi non poter mangiar. Tu mangiar presto, antar la signora, promise ducati mille, do mila. Ubi me kad mi to rece! U meni rekoh: mahnitos, mahnitos s namuranijem ljudmi druži! Mahnitos njimi vlada! - Ne mogoh mu ne ugodit tu galantariju. - "Ja imam, kažem, dobrovoljno činit i što mi je mučno činit". Ma ne mogoh srcu odoljet; odkinuh krilo od onoga kapuna, stavih ga prida nj; drugo odkinuh, stavih ga prida me. Napih mu: "Trink, miss Ugo, star allegro, signora star vostra". Što ć' ino? Intertenjah ga s galantarijom, založih se i trijema kosovići, okusih i jarebičice. Bogme tjeh i rukom igrat u parti sekrete od onoga slavnoga kapuna (kurvina kuhača koje galantarije od onoga kapuna biješe učinio!): pun biješe nadjeven kao jedan kuljen njekijeh ptičica pritiljahnijeh; zalaga' se svakom kao mekom smokvicom, kao mijendeoci, s lučcom, s suhvicom, s specijicom. Bogme i toga pouzeh! Pitali su me: "Pomet, antar!", a ja s galantarijom: "Antar, signor". Napih se; otidoh iz raja zemaljskoga, dviže me iz onjezijeh delicija gdje se ima što se žudi.
 

Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoće renjat na svijetu. Kralj je čovjek od ljudi, kad se umije vladat. Nije ga imat dinâr, er vidim mnoge s dinarmi potištene; nije ga bit doktur, er vidim mnoge te brigate fantastike; nije ga bit junak s mačem u ruci, er su ti većekrat ali ubijeni ali su ih pune tamnice; nije ga bit poeta ni komedije umjet činit, er tizijem svaki ore i na svaki ga pijer hoće operat, kao bastaha, a umjesto zahvaljenja da mu reku: "Ne valja ništa, iždeni!", i da mu neprijatelji ostanu; nije ga bit mužik, er tizijeh druzi čine pjet kad veću volju plakat imaju.

 

Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uživa. Swakijem kami! Maro mi prijeti, a ja mu se s baretom u ruci klanjam; Tudešak me, moj idol, dviže s trpeze, s delicije! Srcem mučno idem - čijim volentijerom. I tko k meni dođe: "Pomete, opravi mi", - opravljam; "Pođ' za mene", - ditto; konsel mi pita, - umijem mu ga dat; psuje me, - podnosim; ruga se mnom, - za dobro uzimljem. Ovaki ljudi renjaju! A merita moj profumani trbuh da mu vjerno služim. Sve sam ove galantarije za njega naučio, er me nigda ne izdava na dobru obroku; vazda I bio pripravljen, willing ponijet.
 

Ma sam zaljezao u veliku konsideracijon, a imam današnju fačende velike činjenice, fačende dostojne od Pometa. Imam Popivu sa svojim gospodarom tisknut iz kuće od sinjore Laure. Dinare cemo prosit; a onomu i sinjoru Marinu otac došao. Pričuo sam da je Dundo Maroje u Rim došao za škapulat dinara od naufradžija Marova; moj i sve s vragom otišlo. Nadvor, grintavci bez dinara! S dukatmi kraljevi idu: fate largo! Srci mi dava far faccende u Rimu koje ni Čezar ni Šila ni Marijo nije činio. Imam imat viktoriju od neprijatelja, triunfus caesarinus! Ma ovo njekoga iz kuće od sinjore - Petrunjela je, a prem nju htijah.