PROZOR-IZDANJA

PREDGOVOR ANTONIJE BOGNER-ŠABAN
 

 

 

Naslov Tučićeve drame izrazito i simboličan jer i čini niz njezinih strukturnih elemenataispitan s izravnim ili prenesenim značenjem povezanim s Golgotom, odnosno Isusom Kristom kao nositeljem ideje kršćanstva, ali i izvjesnim brojem biblijskih motiva koji se pojavljuju kao funkcionalizirani metatekstualni citati. Zastupljenost povijesnih i umjetničkih izravnija biblijskih arhetipova, poetološka je osnova primjene Nietzscheovih nazora koji nastoje spoznati bit duhovne krize građanskoga društva, odnosno upitanost pojedinca o svom odnosu prema samom sebi i pobileji. Dramsku provedbu takva filozofskog promišljanja Tucić namjenjuje redovniku Demetriju koji snagom svoje volje želi prevladati stanje očaja i preobraziti se u novo biće ispunjeno životnom radošću. Na tom kalvarijskom putu Demetrije, glavni lik Golgote, spoznaje kako svaki oblik življenja koji uključuje neko vjerovanje pretpostavlja određena ograničenja, pa njegov pokušaj pronalaženja rješenja započinje, ali i završava izmjenu.
Demetrijev križni put započinje u idiličnomvrtu punom čempresa, naranča i ruža, nasred kojega i veliki drveni križ sa raspetim Spasiteljem, a ograđen i visokim kamenim zidom; iza njega i maslinova šumaiz koje se javlja krik koji se može prispodobiti zovu na izlazak ili pak poziv u pomoć, u realističkom ali i simboličkom smislu. Krik žene tematski se potpuno ostvaruje tek u trenutku njezine smrti jer se tek onda otkriva pravi uzrok Demetrijevih sumnja, ali i kajanja nakon ubojstva djeteta.Novinu i smionostuvođenja motiva o ženskoj fatalnostiu onodobnu hrvatsku književnost, zapaža Branko Hećimović, a izgled Ženina lika (zaogrnuta dugim crnim plaštem; raspuštenim pramenovima; pojavila se sablasno ni od kuda, oči velike i sjajne sa pronicivim zatvorenim pogledom) kao i izjednačenje njezina zavođenja Demetrija s Evinim mamljenjem Adama rajskom jabukom mogu se pripisati avangardnim oznakama kakve se javljaju u književnosti od desetih do tridesetih godina proteklog stoljeća.
     Tijek radnje Tucićeve Golgote ovisan je o rasporedu i poetičkom usmjerenju biblijskih motiva. U prvom činu radnju pokreće Demetrijevo ironiziranje pričeo izgubljenom sinui njegovo zalaganje za čitanje u samostanu zabranjene knjigePjesme nad pjesmama, u drugom koji je smješten u otmjeni gentlman-room, rasprava o društvenim uzrocima ponašanja poprima realističke naznake, au trećem činu ponovno prevladavaju ikonički znakovi kršćanskog podrijetla pa se postavljaju pitanja koja se smiruju u tematštu u tematštu.
Fabula Tučićeve drame znatno je pojednostavljena jer se sukobi između likova zasnivaju na traženju ideala u rasponu od bujanja sumnje i odricanja vjere do pristanka na njezino okrilje i čekanja iskupljenja. Budući da je Demetrijev nositelj zbivanja, au koncepciji se njegova lika nazire neoromantički zanos kojem su skloni simbolisti, ali i naznake realizma i naturalizma (sukob pojedinca i društva), taj stilski eklekticizam postaje temeljni poetički problem drame Golgota. U tom smislu treba tumačiti nedefiniranost Demetrijeve ljubavi prema Ženi, koja isključivo funkcionira kao ideal njegove čežnje, jer inače izaziva sukob duhovnog i fizičkog nazora i mora završiti smrt kao prikazom  propasti pročišćenja njegova moralnog dvojstva. Demetrijev lik jedini posjeduje dramsku funkciju.Mii Žena stilizirani su simboli Tučićeve dramske zamisli pa takva njihova pozicija ne zahtijeva pobliže imenovanje, dok se nasuprot Pateru Makariju, ovozemaljskom pronositelju Kristova nauka, idejna određenja redovnika Apolonija i vratara samostana Peregrina donekle minojeju proveo.
     Milan Ogrizović vizionarski je najavio trajnu idejnu i poetičku privlačnost Tucićeve drameGolgota. Poslije analitičke recepcije Borisa Pavlovskog kao teksta simboličkog pa i simbolističkog ishodišta, i utvrđivanja njegovog stilskog avangardizma Ivice Matičevića, a sobito svrstavanje TucićeveGolgoteu tematski niz od pojave Begovićeve drameBožji čovjek, preko Prpića, Ogrizovića, Galovića i Strozzija, sve do KrležineGolgote, obistinila se Ogrizovićeva pretpostavka.