PROZOR-IZDANJA

​
 

NOVO IZDANJE HRVATSKOG KOVANICA NA FRANCUSKOM:

Dubrovačka trilogijaautora Ive Vojnovića iGospoda GlembajeviMiroslava Krleže (ur. Prozor, prev. N. Raljević)

​

​

po

Snježana Banović
 

​

Izdavačka kuća Nicolasa Raljevića započela je svoj put u proljeće ove godine zahvaljujući ovom poduzetnom prevoditelju hrvatskih drama na francuski – do sada ih je preveo trideset i sedam ! Odricanjem, Raljević je tako postao najplodniji prevoditelj na francuski u povijesti našega kazališta i najustrajniji promicatelj naše kazališne literature u povijesti francusko-hrvatskih kulturnih odnosa. Ali nisu ovi počeli jučer, nego su od davnina, već od Marka Marulića, postojale vrijedne aktivnosti i odnosi te vrste.

 

        Dobar dio ovog hrvatskog dijela u Francuskoj također je ušao u popularni mit : tu prije svega nalazimo poznatu kravatu iz vremena Luja XVI. i nešto manje poznatu senf, no malo je poznato da početak odnosa između dva naroda datira iz još ranijeg razdoblja : križari koji su u xɪɪɪ stoljeću donijeli francuske vijesti na područje današnje Hrvatske. Istodobno, studenti iz naših krajeva nisu bili rijetki na francuskim sveučilištima (Herman Dalmatinac), na Sveučilištu Sorbonne studirao je i budući zagrebački biskup Stjepan II., a s njim Georges d'Esclavonie koji 1385. postajemajstor umjetnosti, zatim Augustin Kažotić Trogiranin (dominikanac i zagrebački biskup od 1303. do 1322.) – svi su studirali teologiju u Parizu. Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, na francuski su prevodili pjesnici Paul du Mont, Charles Didier i Anne D'Urfé.

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Zatim, s dobom prosvjetiteljstva, intenziviraju se kulturni odnosi : Molière je preveden (prvi Fran Krsto Frankopan), napisan i izvođen na zagrebačkim i dubrovačkim pozornicama , a u istim gradovima među mladima (na užas senatora) Voltaire je također u velikoj modi. To je vrijeme kada se u Zagorju, sjeverno od Zagreba, grade dvorci po uzoru na francuske dvorce, au Francuskoj se polako pojavljuju i hrvatski znanstvenici (Ruđer Bošković). U akademskim krugovima,Hasanaginica(Supruga age Hasana, 1813., 1821.) u prijevodu jednog od promicatelja romantizma, književnika i akademika Charlesa Nodiera, izazvala je divljenje.

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Chez nous, najveći promicatelj francuske književnosti u 19. stoljeću – kako prozne tako i kazališne (zahvaljujući položaju književnog savjetnika gornjogradskog, tada zagrebačkog gradskog kazališta) – ipak je August Šenoa , a s druge strane, njegov rad je preveden na francuski i objavljen uIlustrirani svijet(1879.-1880.), koji na svojim stranicama često uključuju i druge hrvatske književnike. U palači Januševac kraj Zagreba živi prijatelj i savjetnik bana Josipa Jelačića, gorljivi ilirac Edgar Bourrée de Corberon, blizak moćnoj obitelji Drašković, koji se bavi osnivanjem zagrebačkog sveučilišta i koji je volio Hrvatsku. kao “ svoj rodni kraj ” (M. Bogović).

​

       Au početkom 20. stoljeća odnosi su najintenzivniji : u Parizu borave pjesnici Antun Gustav Matoš, Janko Polić Kamov i Tin Ujević. Dramatičar Ivo Vojnović živi u Nici (1918. – 1922.), u isto vrijeme slikar Vlaho Bukovac, stipendist u Parizu, osvaja Grand Prix na pariškim salonima. Često svi zajedno sjede u Café du Dôme, Josip Kosor objavljuje prilog ovog naziva. Pijući u pariškom spleenu, Sarah Bernhardt stiže u Zagreb, ali Zagrepčani ne pokazuju previše oduševljenja : domaća zvijezda Marija Ružička Strozzi – novine pišu zagrébois – više je klase_cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_!

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Uoči Drugog svjetskog rata Nantes i Pariz bili su domovi redatelja Vlade Habuneka, a nagradu Francuske akademije dobio je povjesničar, političar i diplomat Lujo Vojnović, za svoj radPovijest Dalmacije(1934-1935). Nakon rata Pariz je bio izbor pisca Radovana Ivšića, skladatelja Ive Maleca, plesača Veselka Sulića i Milka Šparembleka – mogli bismo još nabrajati imena, a da nikako ne zaboravimo zagrebačku turneju pariškog TNP-a (Théâtre National Populaire) , u to vrijeme društveno-misionarsko nacionalno kazalište i jedno od najprogresivnijih u Europi pod umjetničkim vodstvom Jeana Vilara, potom neizostavan Francuski institut u Zagrebu, osobito raskošan program njegova "_cc781905-5cde- 3194-bb3b- 136bad5cf58d_Médiathèque ”, baš kao i njegova stara recenzijaAnali Francuskog institutapokrenut 1937. Sveučilišni krugovi održavali su određene važne odnose između dviju zemalja, ovdje valja spomenuti jedno doista eminentno ime u slavističkoj znanosti – Paul-Louisa Thomasa, točnije umirovljenog profesora s Odsjeka za slavistiku u Parizu. Sveučilište Sorbonne.

​

        Jednako tako, neizostavno ime u promicanju hrvatskog kazališta i teatrologije je redatelj Miloš Lazin, pariški stanovnik već dva desetljeća koji redovito i rigorozno prikuplja bibliografiju prijevoda suvremenih drama iz zemalja bivše Jugoslavije. Njegova bibliografija, koja sve više postaje dramatična hrestomatija suvremenih hrvatskih, srpskih, bosanskih, makedonskih, slovenskih i albanskih drama, dostupna je na internetskoj mrežnoj platformi " Troisième bureau_cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_»(http://www.troisiemebureau.com/qui-sommes-nous/le-centre-de-ressources.)

     Na istoj stranici možete pronaći i mnoge tekstove na francuskom jeziku o kazalištu jugoslavenskog kulturnog prostora, a iako su suvremeni tekstovi najbrojniji, postoji i veliki broj tekstova objavljenih tijekom xɪx i 20. stoljeća, mnogi od koji se odnose na hrvatske drame i kazalište.

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Što se tiče izdavanja hrvatske književnosti u Francuskoj, poznato je da se najviše objavljuje poezija : tamo nalazimo nezaobilazno kućno izdanje "Character Edition" s tri knjige autora suvremeni hrvatski pjesnici (Tonko Maroević, Krešimir Bagić, Zvono Maković) zatim "Hrvatska domena" uz koju je izašlo deset knjiga poezije - Antuna Branka Šimića, Dobriše Cesarića, Antuna Šoljana i Slavka Mihalića preko Dražena Katunarića, Zvonimira Mrkonjića i Branka Čegeca. Miroslavu Mićanoviću i Sibili Petlevski, zahvaljujući prije svega velikom prevoditeljskom trudu Vande Mikšić, Jeana De Brayna i Martine Kramer. I dok se poezija tradicionalno rado prevodi, uređuje i promovira, to nije slučaj s romanima koji se tek sporadično prevode – najviše se prevodi Dubravka Ugrešić sa sedam knjiga, Miljenko Jergović s pet te Daša Drndić s dva romana s jednim od najveći francuski izdavač Gallimard. Recimo, romani barda naše književnosti Ranka Marinkovića apsolutno nisu prisutni u Francuskoj. No, ispred svih tu je na raspolaganju Predrag Matvejević sa svojimaMediteranski brevijar(1992.), a budući da je riječ o Matvejeviću, valja podsjetiti da je u svoje vrijeme, kao pariški stanovnik i profesor na Sveučilištu Sorbonne, poduzeo mnoge važne inicijative u hrvatsko-francuskim kulturnim zbivanjima, a osobito u pogledu Miroslava Krleža, čiji je kazališni rad zapravo tek nedavno otkriven u Francuskoj, iako je već šezdesetih godina prošlog stoljeća Jean-Paul Sartre snažno preporučivao : “  Pročitajte Krležu_cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_!GlenbayRaljevića prva su Krležina drama objavljena u cijelosti u Francuskoj.

​

        Prošle godine učinjen je još jedan zalogaj u tiskanju hrvatske književnosti – nakladnička kuća Durieux predstavila je dvobroj svog časopisa “ Fantom slobode_cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_” (proljetos , čak ju je i promovirala u Parizu) s podnaslovom “Književna revija za preživljavanje u ovim šizofrenim vremenima” na 912 stranica. Ovo je veliki izbor radova suvremenih hrvatskih autora, umjetnika, fotografa, ujedno i najveća panorama hrvatskih autora ikada objavljena na francuskom jeziku. Od drama, ovdje su objavljene : Kamov – tanatografija mladog hrvatskog pjesnika (1978.), peta drama Slobodana Šnajdera,Tragedija mozgovaJanko Polić Kamov,Kroz sobeIvan Vidić,Judith FrenchVlatka Vorkapića, dvije Nikole Tuteka (Treća priča o nevjerojatno tužnom čovjeku i ispiraču WC školjke,Nova ekologija) i glazbena komedija Alfija Kabilja i Mate Marasa Madame Hamlet. Ideja redakcije (književni urednik, prevoditelj i publicist Nenad Popović, književnik, redatelj i prevoditelj s prebivalištem u Parizu Yves-Alexandre Tripković te književnik i urednik Dalibor Šimpraga) bila je vrlo ambiciozna: raskrinkati stanje u kojem se nalazimo. Hrvatske glede njezine intelektualne i umjetničke organizacije pisma, osobito književnoga. Među sedamdesetak autora, među kojima tridesetak prevoditelja, ističe se onaj Yves-Alexandrea Tripkovića koji slijedi Raljevićeva s 15 prevedenih hrvatskih drama, među kojima nekoliko drama Ivana Vidića i tri legende Miroslava Krleže –Adam i Eva, Saloma et Maškare. U zbirci je, jasno, zastupljen i Nicolas Raljević, i to dvama karakterističnim prijevodima – Tragedijom mozgova Kamova i dijelom Šnajdera o ovom riječkom piscu –Kamov, tanatografija mladog hrvatskog pjesnika.

​

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Povod za ovaj članak je upravo njegov nezainteresirani i vrijedan doprinos, svakako među onim prevoditeljima srednjovjekovnih pjesnika : nedavno tiskanje dviju hrvatskih drama u vlastitoj kući Edit Prozor_cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_:Dubrovačka trilogijaVojnovića (preveden 2015.) i prvi dio Zagrebačke trilogije Krleže :Gospoda Glembajevi, kao vrhunac njegovog intenzivnog rada na hrvatskim dramama, koji je započeo 2011. godine upravo prijevodom ove Krležine drame o dekadenciji najpoznatije fiktivne hrvatske obitelji u povijesti naše književnosti. Do kraja godine očekuje se i priopćenje trećeg djela - riječ je o komedijiAmerička jahta u splitskoj lucisuvremenika, prijatelja i kasnijeg Krležina protivnika Milana Begovića, a na čijoj drami Raljević upravo radiVenera Victrix.

​

        Ovaj projekt doista zaslužuje najveću pozornost jer kada je riječ o dramskoj književnosti, s objavljenim dramama puno lošije prolazimo nego s poezijom i prozom, iako ih je dosad prevedeno nekoliko stotina. Mnogi od njih mogu se pronaći na platformi EURODRAM (http://www.sildav.org/eurodram) kao dio udruge La Maison d'Europe et d'Orient, koju podupiru francusko Ministarstvo kulture i regija Île-de-France, a koju je osmislio redatelj Dominique Dolmieu. U vezi s tom platformom, utemeljio je izdanje "L'espace d'un instant" koje se eksplicitno fokusiralo na nove predstave iz Jugoistočne Europe. U razdoblju od 2002. do 2016., u nakladi od šest do devet knjiga godišnje, u 78 knjiga objavljeno je 216 tekstova od 168 autora – među kojima su i Ivo Brešan, Asja Srnec Todorović i Slobodan Šnajder.

​

        " Fenomen Raljević" bitan je u ovoj iznimno važnoj produkciji, iako je ovaj poduzetni prevoditelj poznat samo uskom krugu frankofonih umjetnika i kulturnih djelatnika iz Hrvatske i drugih zemalja bivše Jugoslavije. . Nažalost, zato je malo zapažen u Hrvatskoj, iako je zahvaljujući svojoj platformi NRJ (“Nicolas Raljevic Juxtaposition”) u Francuskoj već izlagao mnoge hrvatske dramatičare i njihova djela – od Vojnovića, Kamova i Krleže do Šnajdera. Raljević radi kao profesor francuskog u tehničkoj školi u predgrađu Pariza, a od 2011. godine uspješno i strastveno prevodi, jednu za drugom, hrvatske drame na francuski.

​

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Zauzvrat, njegovi prijevodiDubrovačka trilogijaVojnovića za koji je preveo i u pogovor umetnuo tekst Branka Gavelle iz 1953. " Ce que je sais savoir et que j'ignore d'Ivo Vojnović " raditiKnjiževnost i kazalište(1970), kao i već spomenuti prvi dio Krležine Zagrebačke trilogije,Gospodo Glembajevi,za koju je Boris Senker napisao predgovor. Ovaj je prijevod (djelomično) javno pročitan u listopadu 2012. na prestižnoj pariškoj adresi Carrousel du Louvre tijekom Hrvatskog festivala u Francuskoj “ Croatie, la voilà !_cc7 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_”, a čitali su je članovi trupe Comédie Française pod vodstvom Laurenta Muhleisena.

 

        Osim Glembaya, Raljević, koji je između ostalog pohađao i tečaj dramaturgije u kazalištu Amandiers u Nanterreu, preveo je i druge Krležine drame :Leda,Hrvatski logor u Galiciji,GolgotaiVučjak. Preveo je još trideset i dva naslova iz naše klasične i suvremene kazališne literature, od kojih je izvrstan prijevodSkupMarina Držića,Tragedija mozgovaJanka Polića Kamova (objavljeno u “ Fantom slobode ”) iSrce mame. U njegovom prevoditeljskom opusu još uvijek nalazimo Frana Galovića (Suočavanje sa smrću), Srđan Tucić (Povratak), Ulderiko Donadini (Smrt Gogolja), Ranko Marinković (Albatros), Mirko Božić (Pravednik), Pero Budak (Oluja), Antun Šoljan (Dioklecijanova palača), Marijan Matković (Heraklo), Zvonimir Bajsić(Vidi, kako počinje dan) i najnovija – gotovo zaboravljena drama nepravedno zapostavljenog dramatičara i našeg najuglednijeg “ čovjeka kazališta” Tita Strozzija, Ecce homo.

 

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Od suvremenika, u nizu Raljevićevih prijevoda, spomenimoKamov, tanatografijaSlobodana Šnajdera (također objavljeno u “ Le Fantôme de la liberté ” autora Durieuxa),Ničiji SinMate Matišića,Norah danasby Miro Gavran, zatim Blanc iSve ideDubravko Mihanović,Velike uši(parodija naGlenbay) Pava Marinkovića, kao i još dva djela Tene Štivičić,Ne možete pobjeći od nedjeljeiNevidljivi.

​

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Nažalost, kako kod nas nema sustavnog poticanja knjige, sve će u francusko-hrvatskim odnosima i dalje počivati na individualnim naporima Raljevića i drugih entuzijasta naših potomaka u Francuskoj. Naime, bez pomoći države projekt promocije književnosti u inozemstvu nemoguć je iu puno većim zemljama i drugim zemljama regije. I dok hrvatsko Ministarstvo kulture ionako minimalnim sredstvima subvencionira prevođenje hrvatskih knjiga na strane jezike, jasno je da ni država, ali ni književno-izdavačka korporacija, zapravo nemaju nikakvu strategiju u plasmanu hrvatskih književnika, prije svega. dramatičari u inozemstvu. Mnoga francuska kazališta, koja veliki dio svog programa duguju upravo stranim umjetnicima, trupama, autorima i producentima,   samo čekaju da im netko pokuca na vrata, što samo po sebi također nije lako zadatak, koji nužno mora biti dobro organiziran – uz ljude poput Raljevića, Lazina i Dolmieua na “ terrain ”, to ne bi smjelo ostati nemoguća misija.

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Hrvatska kulturna politika također je ona koja se iu ovom sektoru djelovanja mora probuditi iz autističnog i dubokog sna, autori – a s njima i prevoditelji – odavno su budni i aktivni.

 

Pariz, studeni 2017.

Kazališna smotraKazalište71/72, prosinac 2017 ; pp 58-61, Zagreb.