PROZOR-IZDANJA

Izvađeno iz Golgota :
 
​
​
CHRISTIAN: Želimo se boriti. Ali za naše dobro! Ne želimo glavom uza zid. To je provokacija. Provokacije nas sve mogu uništiti. Zemlja nije nebo. Zemlja je pakao. Sve mora biti isplanirano i organizirano. Za sve treba vremena. Pribrano, razumno, po planu, ali ne glavom kroz zid...
 
RADNIK: Tako je. Christian dobro govori. Slažem se s njim. Drugovi, čitao sam Darwina. Priča i objašnjava kako je čovjek od majmuna postao čovjek i kako su bili potrebni milijuni i milijuni godina da se to dogodi. Jer socijalizam je svakako uzvišena ideja, ali kako bi se mogla ostvariti preko noći? U jednoj noći, ni silom, ne možemo postići, stvoriti novo društvo...
 
SUPROTNI GLAS: I danas si majmun! To je izdaja. Christian je izdajica. Pucali su u naš odbor. Živio Andrija! On je jedini predstavnik našeg odbora.
 
RADNIK: Ne dam se vrijeđati. Ti si zlikovac! Borba.
 
PRVI GLAS: Ovdje se ne zna tko nazdravlja, a tko plaća!
 
DRUGI GLAS: Svi ćemo opet patiti. Dakle, zašto se boriti ?
 
BUNA GLASOVA: Živio štrajk za povećanje carina! Ne možemo dalje živjeti ovako!
 
GLASOVI: Izdaja! Nije to izdaja! Nema izdaje! Andrija! kršćanski!
 
SUPROTNI GLASOVI: Vi ste špijunke! Što želiš ? Živio štrajk!
 
GLAS: Otišao sam u Ameriku. Eto, sve je spremno za socijalizam! Eto, glasamo u parlamentu!
 
SUPROTNI GLAS: Imate tisuće dolara u banci. Ti si kapitalist!
 
GLAS: A možda ćeš htjeti moje dolare, zar ne? Natopio sam ih svojom krvlju. Razbojnik! Evo tvoje revolucije, zar ne, kradeš tuđu bol? Proklete špijunke! Lopovi!
Pljušte prvi udarci i šamari. Tučnjava se širi. Muškarci agresivno nasrću jedan na drugoga.
 
STARI GLAS: Gospodo, poslušajte me! Nikad prije nisam ovo doživio u našoj organizaciji. Imam sedamdeset i jednu godinu, ali ovo nikad nisam vidio. Preklinjem te kao Boga, usliši me! André je u pravu i Christian je također u pravu. Najbolje bi bilo da se pomire. Moramo se ujediniti. Nismo između pasa i mačaka. Sindikat nam je bitan, momci!
 
GLASOVI: To je istina. Unija ! Kristijan, Andrija! Pomirite se!
 
KRISTIJAN: Slušajte me, gospodo! Pogodilo me u srce. Rekao mi je da sam izdajica. To nije istina. Ja nisam špijunka, ljudi. Ja sam za pravi štrajk. Živio štrajk za carine! I tko je sa mnom, pružam ruku. Evo moje ruke, oprostite, u našem interesu, u našem interesu, u zajedničkom interesu...
Pruža ruku Andréu i želi mu prići. Ali André je zgrabio turpiju, pojurio i ozlijedio ga u vrat i glavu.
 
KRŠĆANSKI; vrišteći, krvavi: pružim mu ruku, a on me ubode! On me bode!
Ovaj udarac turpijom bio je znak za uzbunu i muškarci su se bacili jedni na druge u sveopćoj borbi. Krikovi, šok od udaraca; metalne cijevi, palice, lanci, užad, kaos.
 
GLASOVI U BORBI : Nećemo se terorizirati!
Živio štrajk!
Živjela revolucija! Na barikade!
Ako se ti boriš, borim se i ja!
To je za tebe!
Vi ste volovi!
budale !
Juda!
Ti si Juda!
Crveni lopovi!
Žute svinje!
prodano!
Židov!
Ti si Židov!
nitkov!
darvinisti!
Amerikanci!
Živio Andrija!
Živio kršćanin!
Dolje s provokacijama!
Dolje policija!
Dolje izdajice!
Osveta !
Ubili su naše najbolje ljude!
Vani!
Uzmi to, ološu!
Izlazi, Juda!
To je za tebe!
Ti si buržuj!
A vi sami još niste ni buržuji!
Hrpa odvratnih natikača!
kukavice!
hulje!
Srami se !
Živio generalni štrajk!
Hoćemo pola kilograma mesa!
Dolje s arsenalom! Srami se !
On je radnik i tako priča!
Izvadi ga!
sramota !
kršćanski!
Andrija!
Predradnik se pojavljuje s desne strane. Izronio je izvana kroz skele na trupu broda. Glasnim zviždukom obavijestio je ljude koji ga nisu primijetili o njegovoj prisutnosti. U isto vrijeme, trupe vojnika s kacigama spuštaju se na scenu iz topovskih kupola. Muškarci su se razbježali na sve strane i nestali u otvorima kotlova i skelama. Nastavlja se monotona buka turpija, čekića i mijeha: frcaju iskre, odzvanjaju prsnici, ljudi su se uplašeni vratili na posao.