PROZOR-IZDANJA

Ulomak iz pogovora Borisa Senkera

 

Tijekom čitanjaHeraklo, mit očito privlači najviše pozornosti, ali ne toliko kao odnos autora prema mitu, iako se i toga dotakla kritika, već kako Matković ovdje sukobljava priču s mitom, a mit s poviješću, ostajući tako bliski do Krleže i, valja dodati, ne tako daleko od Vojnovića kao autoraIdemo djeco !... Mit i povijest kod Matkovića se ne bore izravno, na nekom ideološkom bojnom polju, nego preko svojih zarobljenika, kroz protagoniste i antagoniste koji su ovdje doslovno agonisti, borci. Heraklo je nedvojbeno glavni lik, protagonist drame. Ali tko je njegov antagonist ? Dejanire ? Licha ? Pjesnici ? Ne. Oni su, iako relativno homogena skupina, premali da bi u nevolji bili jednaki Heraklu i mogu se naći samo u položaju skupine pomoćnika antagonistu. Antagonist je tada opet Heraklo, ali drugi Heraklo. Zašto ? Ispred mitskog Herakla, zapravo jedinog autentičnog, koji na pozornici predstavlja ne samo " ogromnu statuu […] mišićavog diva, u potpunoj ratnoj nošnji_cc781905-5cde -3194- bb3b-136bad5cf58d_, kao što je " znamo to iz suvremenih srednjoškolskih udžbenika iz povijesti ", ali i buncanja u heksametrima njegovih slijepih pjesnika lansiranih u javnosti i dezinformacijama supruge Deianire i njezinih dvorjana, našao se tzv. povijesni Heraklo, umorni reumatični starac koji je očito Matkovićeva izmišljotina. S obzirom na to da ljudi novog stoljeća povijesne osobe uzimaju za autentičnije od mitskih likova, prvi (autentični, mitski Heraklo) u predstavljenom dramskom svijetu postaje fikcija, izmišljotina, fantom čiji stroj dvorske propagande koristi kao sliku zastrašiti i držati podanike i neprijatelje pokornima, a ovaj (izmišljeni, povijesni Heraklo) u istom svijetu dobiva status autentičnog vladara Tesalije. Ovo je laž, ovo je istina. Ovaj je antagonist, ovaj protagonist. Heraklo " historical " od Matkovića, rečeno je, "_cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf3b3bd_514e-cf ništa kao njegov staf58d_514e-cf 136bad5cf58d_: on je prije mandata ostario, pomalo deformiran, vidno reumatičan ”, ali je time sličniji moćnim Matkovićevim – i ne samo Matkovićevim – suvremenicima, gospodarima rata i mir, carevi, vojskovođe i tirani ovjekovječeni u bezbrojnim mramornim ili brončanim čudovištima koja su, zapravo, kvantitativna mjerila s kojima se može mjeriti snaga moći projicirana u njihova krhka i smrtna tijela.