Dundo Maroje | prozor

Objava izdanja Prozora prvog francuskog prijevoda izvorne verzijeDundo Maroje(1551.) Marina Držića Nicolasa Raljevića, uključujući dopunu Mihovila Kombola napisanu 1955. kao kompenzaciju za kraj komedije koji nije sačuvan i gotovo pet stotina eksplanatornih fusnota. Predgovor je napisao profesor Claude Bourqui sa Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska) i stručnjak za Molièrea i klasično kazalište francuskog govornog područja. Predgovor Charlesa Bénéa, stručnjaka za renesansnu humanističku književnost, analizira prolog komedije. Pogovor Paul-Louisa Thomasa, profesora jezika i književnosti BCMS-a na Sorboni, ukazuje na poteškoće prevođenja Držića na francuski. Iscrpna bibliografija koju je napisao Miloš Lazin donosi izvore na francuskom jeziku o Marinu Držiću. Tekst prate grafički radovi Davora Vrankića.

Ova knjiga objavljena je zahvaljujući potpori Ministarstva kulture

Republike Hrvatske.

Marin Držić : Dundo Maroje : Prozor ed

Zadovoljstvo je obavijestiti Vas da smo upravo objavili prvi francuski prijevod izvorne verzijeDunda Maroja(1551) Marina Držića u prijevodu Nicolasa Raljevića. Izdanje uključuje i dopunu koju je 1955. napisao Mihovil Kombol, kompenzirajući time nikad pronađenu finalnu dionicu slavne komedije, a petstotinjak fusnota djelo dodatno približava suvremenome čitatelju.

Predgovor potpisuje profesor Claude Bourqui sa Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska), stručnjak za Molièrea i klasično francusko kazališ. Analizu prologa Dunda Maroja čitamo u uvodnom tekstu Charlesa Bénéa, stručnjaka za humanističku književnost renesanse, dok na teškoće prevođenja slavnog Dubrovčanina na francuski jezik u pogovoru ukazuje Paul-Louis Thomas, profesor jezika i književnosti na Sorboni (BCMS), a opširnu bibliografiju izvora na francuskome. jeziku posvećenih Marinu Držiću predstavlja Miloš Lazin.

Grafička djelaDavora VrankicaIlustriraju ovo iznimno izdanje.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

PREDGOVOR

Bogati trgovac krenuo je u potjeru za svojim izgubljenim sinom, slugama koji smišljaju zadovoljiti ljubavne želje svojih gospodara, mladoj djevojci prerušenoj u dječaka koja se pridružila svom nevjernom ljubavniku: od prvih stranica knjigeDundo Maroje, osjetit će čitatelj na poznatom terenu. Ove priče o mladim ljudima koje u svojim ljubavnim osvajanjima maltretira pohlepa njihovih roditelja, o tim lukavim ili nespretnim slugama koji se bore da im priteknu u pomoć, sve nas to vraća na ideju "stare" komedije, te učestalosti - u najmanju ruku akademski – od Molièrea usidrio se u mašti francuskog govornog područja.

No, ime autora i zbirka u kojoj se nalazi ovaj zbornik pokazuju sasvim drugačiju stvarnost: drama je prevedena s hrvatskoga i izvedena oko 1550. godine, više od stoljeća prije pojave molierske komedije. Njegovo ishodište je ovaj fascinantni prostor interkulturalnosti koji je činio Dubrovačku Republiku, gdje je sredinom 16. stoljeća nastala bogata latinska književnost (dominantni jezik književne i znanstvene djelatnosti), talijanski (jezik trgovine i institucija grad), ali i hrvatski (jezik familijarnih razmjena). Doista, ovdje, na atlantskom krilu Europe, to prečesto zaboravljamo: u vrijeme kada je Du Bellay krenuo "ilustrirati" svoj nacionalni idiom, mnogi su intelektualci bili angažirani u istom procesu na Dalmatincu. A rezultati, u svakom slučaju na polju kazališta, nemaju na čemu pozavidjeti uspjesima Jeana de la Taillea (Corrivaux, 1562), Jacques Grévin (Zadivljeni, 1561) i druge Odet de Turnèbe (Sadržaji, 1584), koji je ostao zapamćen u povijesti francuskog kazališta. U srcu Dubrovnika, kojim danas defilira ravnodušna bujica turista, izvedeno je jedno od najznačajnijih kazališnih djela europske renesanse: komedija “Dundo Maroje”. Istina je da ovo remek-djelo nije izašlo iz pera drugorazrednog učenjaka. Marin Držić, autor desetak drama, ali i lirskih pjesama i političkih pamfleta, velika je ličnost hrvatskog kanona. Štoviše, on se afirmira kao stvaratelj bez premca, sposoban izvorno iskoristiti obrasce i konvencije kojima je podložna književna kompozicija njegova vremena.

Jer, ne može se poreći, osnove su na djeluDundo Marojesu oni "eruditske komedije", ovog oblika kazališta koji se razvio u Europi tijekom 16. stoljeća smanjivanjem beskonačnih varijacija na sheme intrige koje su nudile drame Plauta i Terencija. Upravo ovaj golemi korpus uglavnom neolatinskih i talijanskih djela predstavlja temelj na kojem će procvjetati stvaralaštvo Shakespearea, Molièrea i drugih Calderóna. Držić, s obzirom na njih, igra preteče: poput slavnih dramatičara sljedećeg stoljeća, on se ne zadovoljava spajanjem niti radnje, situacija, likova latinske komedije, nego uspijeva od tih elemenata stvoriti , osebujan i fascinantan svemir. Nema sumnje da su stručnjaci za hrvatsku književnost u pravu kad u njemu prepoznaju aluzije na onodobne dubrovačke vijesti. Suvremeni će čitatelj, sa svoje strane, tamo pronaći komične ili delirične situacije, briljantne dosjetke, živahne i vrtoglave razmjene, blistave uvide u ljudsko stanje, atmosfere dostojne najboljih scena Shakespearove komedije, ukratko, kazališni spektakl koji oduzima dah. uživat će u obliku knjige, dok čeka izvedbu francuskog prijevoda Nicolasa Raljevica.

Svijet koji nam stavlja pred očiDundo Marojeje onaj Rima, dobavljača užitaka, gdje su, za razliku od mudrog i trgovačkog Dubrovnika, dopušteni svi ekscesi i gdje se tako otkrivaju pravi motivi koji upravljaju ljudskim ponašanjem. Pohlepa, proždrljivost, požuda, svi oblici pohlepe imaju slobodu. Kurtizana Laura ne postavlja granice svojoj sklonosti prema bisernim ogrlicama i dragocjenim tkaninama, mladići gube kontrolu nad svojim ljubavnim porivima, sluge nikad nisu zadovoljne. Da biste zadovoljili te nezadržive želje, morate krasti, lagati, varati se, pretvarati se. Svi su željni povrata onoga što im pripada, svi se ogorčeno bore da osiguraju svoj dobitak ili ugrabe svoj plijen. U ovom nemilosrdnom svemiru, jedini izlaz za gubitnike koji ne žele napustiti pozornicu je zaduživanje, što će pak raspiriti pohlepu ostalih protagonista velike ljudske komedije.

Sve te nemilosrdne radnje slijede jedna za drugom u bjesomučnom ritmu, ispriječuju se jedna drugoj, sudaraju se jedna s drugom u vrtlogu trikova i lukavstava, manipulacija, tučnjava. Poticaj daje svemoćna sreća, koja suvereno vlada nad "vječnom ljuljačkom" koja čini svijet. Ona je ta koja donosi i lomi pobjede. Očarano ga promatraju oni koji se ističu kao njegovi najuvjereniji sljedbenici: intrigantne sluge. I Popiva i Pomet sipaju monologe o uslugama ili niskim udarcima koje im zadaje ova ogorčena ljubavnica i pokušavaju dokučiti principe njezina funkcioniranja koji im prečesto izmiču. Međutim, jedno je zapažanje na mjestu. Ključ uspjeha u ovom svijetu je prilagodba – drugim riječima, fleksibilna prilagodba okolnostima koje se stalno mijenjaju stvorene hirovima sreće. “Morate se prilagoditi vremenu; on mora biti virtuoz koji želi vladati svijetom” (II, 1) dekretira Pomet, koji si u prolazu daje izgled filozofa. Upravo na ovom glavnom načelu počiva prava moralna vrijednost, ono što utemeljujevrlina, temelj razlike između iznimnih pojedinaca i običnih ljudi. Tko uspije, bez ukočenosti, prigrliti fluktuacije fundamentalno nestabilnog svemira, zajamčeno će ovladati događajima, što otvara put uspjehu svih pothvata. “Postoji li čovjek koji drži svoje bogatstvo u rukama kao što ga ja držim? Postoji li itko pod nebom tko gospodari ljudima poput mene? može tada oduševiti slavodobitnog Pometa (II, 10).

Marinu Držiću svakako je bila poznata Epikurova misao, kao i njegovim slobodoumnijim suvremenicima koji su se udubili u sažetak Diogena Laercija iOd rerum naturaod Lukrecija. Svijet koji nam opisujeDundo Marojepoprima obrise epikurejskog kozmosa, sastavljenog od atoma koji se nasumično sudaraju u beskonačnom kretanju. No, pouka koju je hrvatski dramatičar izvukao je sa svoje strane makijavelističkog nadahnuća. "Prema promjeni sreće, ako ljudi ostanu na svoj način cijeli, bit će sretni ako se slažu s vremenom, ako se ne slažu bit će nesretni", možemo li pročitati u francuskom prijevoduPrincobjavljen 1571. (pogl. XXV). Ovaj zahtjev za "usklađivanjem s vremenom" nije samo ropstvo; čini jedan od najistančanijih užitaka ljudskog stanja, kao što nas Pomet podsjeća, opet on: "Priroda sreće daje mi nadu, koja je poput određenog ženskog roda koji sam prigrlio: kroji mi dobru figuru, a za trenutak onaj loš; na trenutak me rasplaču, a odmah potom opet nasmiju. » (IV, 3) Ovo je lekcija koju će stoljeće kasnije poučiti Scapin, moliereskni junak ako ga je ikada bilo: «U životu moraju postojati usponi i padovi; a poteškoće koje se miješaju sa stvarima, bude žar, povećavaju užitke” (Scapinove prijevare, III, 1).

Claude Bourqui,
Sveučilište u Fribourgu

_cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ PREDGOVOR

Bogati trgovac u potrazi za razmetnim sinom, sluge koji smišljaju načine da se njihovim gospodarima ispune ljubavne želje, mlada djevojka koja se prerušava u mladića ne bi se pridružila nevjernom ljubavniku: već od prvih stranicaDunda Marojačitatelj će osjetiti da je na poznatom terenu. Te priče o mladim ljudimaMa koje u ljubavnim osvajanjima spatava Škrtost roditelja, ti lukavi ili nespretni sloge koji s'Silno trude preskočiti im pomoć, sve nas to istinita ideja "antičke komedije", koju je druženje s molitvenikom (barem public.

Međutim, ime autora, kao i edicija u kojoj se pojavljuje ovaj svezak, pokazuju da je stvarnost sasvim drugačija: drama je prevedena s hrvatskog, a izvedena je oko 1550., dakle više od stoljeća prije pojave molijerovske komedije. Njegovo je mjesto podrijetla onaj fascinantni interkulturalni prostor koji je sačinjavao Dubrovačku Republiku, gdje se u 16. stoljeću razvila bogata književnost na latinskom (dominantnom jeziku književne i znanstvene djelatnosti), talijanskom (jeziku trgovine i gradskih institucija), ali i na hrvatskom (jeziku svakodnevice). ). Naime, na atlantskom dijelu Europe vrlo često zaboravlja da, u vrijeme kada Du Bellay želi „proslaviti“ nacionalni jezik, brojni intelektualci na dalmatinskoj obali pokušavaju to isto. Tako i rezultati, barem što se kazališta tiče, nemaju na čemu pozabaviti postignućima Jeana de la Taillea (Corrivaux, 1562), Jacquesa Grévina (Zadivljeni, 1561), Odeta de Turnèbea (Sadržaji, 1584.) i dr., a koja su ušla u povijest francuskog kazališta. U srcu Dubrovnika, kojim danas teče rijeka ravnodušnih turista, izvedeno je jedno od najistaknutijih kazališnih djela europske renesanse, komedija Dundo Maroje. Istina je da ovo remek-djelo nije poteklo iz pera drugorazrednog erudita. Marin Držić, autor desetak dramskih djela, ali i lirskih pjesama te političkih pamfleta, jedna je od najznačajnijih ličnosti hrvatskoga kanona. Uz to se afirmirao kao stvaralac bez premca, sposoban kreirati originalno djelo prema obrascima i konvencijama tipičnim za književnost njegova doba.

Jer, ne može se poreći da su temeljiDunda Marojaisti oni koje zatječemo u „učenoj komediji“, kazališnom obliku koji se razvio u Europi tijekom 16. stoljeća uz bezbrojne varijacije Plautovih i Terencijevih obrazaca zapleta. Upravo taj golemi korpus pretežito neolatinskih i talijanskih djela čini bazu na kojoj će procvasti Shakespeareovo, Molièreovo i Calderonovo stvaralaštvo. Držić je njihova preteča: poput slavnih dramatičara narednog stoljeća, on se ne zadovoljava pukim kombiniranjem zapleta, situacija i likova latinske komedije, već od tih elemenata uspijeva stvoriti jedinstven i fascinantan svijet. Stručnjaci za hrvatsku književnost zasigurno s pravom u njima prepoznaju aluzije na dubrovačku stvarnost toga doba. Suvremeni će čitatelj, pak, u njima pronaći komične ili sulude situacije, briljantnu dovitljivost, žive i vrtoglave dijaloge, prosvjetljujuće uvide u ljudsko stanje, atmosferu dostojne najbolje scene Shakespeareove komedije, ukratko, kazališni spektakl koji oduzima dah iu kojemu ćete uživati u književnom obliku, iščekujući uprizorenje francuskog prijevoda Nicolasa Raljevića.

Svijet koji nam predočujeDundo Marojerimski je svijet kao mjesto užitaka gdje su, za razliku od mirnog trgovačkog Dubrovnika, svi oblici pretjerivanja dopušteni i gdje se time otkrivaju prave motivacije koje upravljaju ljudskim ponašanjem. Pohlepa, proždrljivost, pohota, svi oblici žudnje pušteni su na slobodu. Sklonost kurtizane Laure prema bisernim ogrlicama i dragocjenim tkaninama ne poznaje granice, mladići gube kontrolu nad svojim ljubavnim nagonima, slugama nikada dosta. Kako bi zadovoljili te neukrotive želje, moraju krasti, lagati, varati, hiniti. Svi silno žele uzeti što im pripada, svi se žestoko bore kako bi sebi osigurali pobjedu ili zgrabili svoj plijen. U tom nemilosrdnom svijetu jedini izlaz za gubitnike, koji ne žele napustiti pozornicu, jest opteretiti se dugovima, što će zauzvrat potpiriti žudnju drugih protagonista velike ljudske komedije.

Sve te žestoke radnje nižu se brzim tempom, jednoj drugoj isprečuju, sudaraju u tom vrtlogu lukavstava, varki, podmetanja i tučnjava. Zamah daje svemoguću Fortunu, koja hirovito vlada svijetom, tim ,,neprestanim klatnom“;. Ona je ta koja omogućuje i dokida pobjede. S divljenjem je promatraju one koji se pokazuju kao njeni najvjerniji poklonici, a to su sluge koji smišljaju intrige. I Popiva i Pomet u monolozima razglabaju o naklonostima i niskim udarcima kojima ih ta oštra vladarica obasipa, pokušavajući dokučiti načela njezina djelovanja koja im se počesto izmiču. Jedno je, međutim, sigurno: tajna uspjeha na ovome svijetu je pristajanje, odnosno podatna prilagodba na okolnosti koje prevrtljiva Fortuna neprestano mijenja. „Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoće renjat na svijetu“ (II, 1)1, izjavljuje Pomet, izigravajući pritom filozofa. Upravo na tom osnovnom načelu počiva istinska moralna vrijednost, ona koja utemeljujevrlina, test za razlikovanje iznimnih pojedinaca od običnih ljudi. Tko se bez krutosti uspije prepustiti fluktuacijama temeljno nestabilnog svijeta, sigurno će ovladati zbivanjima, što omogućuje uspjeh u svim pothvatima. „I li čovjeku na svijetu srjeća u ruci kako je meni? Je li itko pod nebom gospodar od ljudi kako sam ja?“2 može se onda pobjedonosno zanositi Pomet (II, 10).

Marin Držić zasigurno je bio poznat s Epikurovim mišlju, poput svojih najslobodoumnijih suvremenika koji su pomno iščitavali sažetke Diogena Laertija i LukrecijevaOd rerum natura. Svijet koji nam opisuje Dundo Maroje poprima obrise epikurejskog kozmosa, sastavljenog od atoma koji se nasumično sudaraju u beskonačnom kretanju. No pouka koji iz toga izvlači hrvatski dramatičar makijavelističke je inspiracije. „Da zaključim: ako se sreća mijenja, a ljudi uporno ostaju pri svojoj naravi, sretni su dok se to dvoje slaže, no čim se prestanu slagati, nesretni su“3 , možemo pročitati u prijevoduVladarakoji i u Francuskoj objavljen 1571. (poglavlje XXV). Ova potreba za „slaganjem s duhom vremena“ nije puko sluganstvo, nego i jedan od najvećih uživatelja ljudskoga bivanja, na što nas još jednom podsjeća Pomet: „A tu mi sperancu dava narav od fortune, koja je kako i nješka kojoj du mini dobru čiju ruku“. činjaše a sad zlu; sad me činjaše plakat, opet učas smijejat.“ (IV, 3) Ovu je lekciju stoljeće kasnije podučavao Scapin, Molièreov junak, ako takav uopće postoji: „U životu treba biti i uspona i padova, a poteškoće koje nam se nađu nađu nađu nađu. u nama žar i snaže osjećaj užitka.“ (Scapinove spletke, III, 1)

_cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ Claude Bourqui
_cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ Sveučilište u Fribourgu

Preveli Petra Hohnjec, Sara Hunjak, Antonio Kekez, Ivana Marović, Valentina Märzluft, Sandra Rendulić, Antonela Šarić i Melinda Vrkić, studenti 2. godine studija francuskog jezika i književnosti – smjer prevoditeljski, Sveučilišta u Zadru.

PROLOG

LONG-NEZ, nekromant, govori:

LONG-NEZ: Ja, Dugonosi, nekromant Velike Indije, želim dobar dan, mirnu noć i uspješnu godinu slavnim i brojnim dubrovačkim patricijima, i pozdravljam ovaj drevni narod: muškarce-žene, stare - mladi ljudi, veliki i mali ljudi, narod kod kojeg je mir doma, a rat se izdaleka vidi; rat ova propast ljudskog roda. Prije tri godine, ako se sjećate, putujući svijetom, sreća me dovela u vaš časni grad, i pokazao sam vam što sam znao o nekromanciji. Cijenim da nisi zaboravio kako sam pred tvojim očima otkrio upravo ovo mjesto gdje sjediš; u trenu kad sam okrenuo glavu ovamo, ti si bila tu; i ponovno sam počeo u zelenoj šumi, što vam je pružilo veliko zadovoljstvo; i zahvalio si mi, i plaću sam primio, i stavio sam lokot na pojedine tračere kojima je za zlo sve dobro što im se učini. Sada, kako me vjetar ponovno doveo do vas za vašu sreću u ovo karnevalsko doba, odlučio sam ne proći a da se ne veselim nekom lijepom spektaklu. Ali prije nego što vam predstavim bilo što o svojoj nekromanciji, želim vam otkriti tajnu koju do sada u ovim zemljama nije naučio niti jedan razuman niti triput mudar čovjek, što je škole učenjaka uvijek bilo vrlo iznenađeno i vrlo uznemireno, - tajna vrijedna vašeg znanja, plemeniti i hrabri Dubrovčani. Ti znaš da kad sam se prije tri godine rastajao od tebe, odmah sam otišao put Velike Indije, gdje magarci, čaplje, žabe i majmuni znaju govoriti. Odatle sam krenuo putem u Malu Indiju gdje pigmeji, mali ljudi, ratuju protiv ždralova. Onda sam odande krenuo nogom prema Novoj Indiji gdje se, kažu, psi vežu za kobasice, i gdje se kuglaju zlatnim kuglama, gdje je pjev žaba jednak onom slavuja u nas. Htio sam nastaviti svoj put u Staroj Indiji, ali rečeno mi je da ne možemo dalje. Objasnili su mi da je tamo Stara Indija i da tamo nitko ne može ići, rekavši mi: "Ledeno more priječi prijelaz, tamo se ne može ploviti, a tu vječna hladnoća smrzava živjeli ljudi" ; a s druge strane kažu da žarko sunce i žarko ljeto ne daju samo danu bez noći da se približi čovjeku, a još manje toplinom da sjeme nikne. A oni su mi rekli: "Na ovu stranu možeš samo magijom." Kad sam ovo čuo, otvorio sam svoju knjigu nekromantije, - što još želiš? U trenu sam se odjednom našao u Staroj Indiji!

Tamo sam pronašao pravi život, radosno i blago vrijeme proljeća, nepomućeno hladnoćom zime, gdje žarko ljeto ne sprži ruže i razno cvijeće, i gdje izlazeće sunce vodi miran dan samo od zore do sumraka i od sumraka do zore; i svjetlost jutarnje zvijezde ne krije se kao ovdje među vama, već se njezino blještavo lice svaki čas ukazuje bijelome prozoru; a zora, koja čini da cvjetaju crvene i bijele ruže, ne skriva se od očiju ljubavnika koji je promatraju; a slatki cvrkut raznih ptica nameće vječnu radost na sve strane. I ne govorim o bistrim vodama, tako svježim, koje teku posvuda, nudeći vječnu hranu zelenoj travi i gustim hrastovim šumarcima; i bogata polja nisu zatvorena trnjem oko slatkih i lijepih zrelih plodova, i pohlepa ne odbija čovjeka, već je sve dostupno svakome. Ovdje riječi "moje" i "tvoje" ne postoje, već je sve zajedničko svima i svatko je gospodar svega. A ljudi koji profitiraju od ovih stvari su sretni ljudi, smireni ljudi, mudri ljudi, razumni ljudi. Priroda, koja je uljepšala njihovu inteligenciju, ukrasila ih je na isti način i ljepotom: njihove su dimenzije dobro proporcionalne; zavist ih ne muči, niti grabežljivost njima upravlja; njihove oči gledaju iskreno, i ne skrivaju svoje srce; nose svoje srce pred očima da svatko vidi njihove dobre misli; i, da vam moji dugi govori ne dosade više, reći ću da su to ljudi koji se nazivaju pravim muškarcima.

I da vam kažem sve što sam vidio, i da me bolje razumijete, živim tamo, u velikoj zgradi, visokoj i vrlo ukrašenoj, natpis i kameni homunkuli, vrlo dobro predstavljeni, s figurama majmuna, papagaja, grbavca, drvenih lutaka. ; ljudi s nogama poput čaplje, veličine žabe; šaljivdžije, proždrljivci, komičari, talog čovječanstva. Pitao sam koja su to lica, što znači tolika ružnoća, što znači tolika pretjeranost u ljudskim licima. Rečeno mi je da su nekromanti poput mene u davnim vremenima, dolazeći u svoju zemlju nekromancijom i donoseći razna dobra da iz nje izvuku zlato, jer u rijekama ima mnogo zlata, donosili među sobom grbavce, homunkule, drvene lutke, lica od papiga, majmuna, žaba, magaraca, koza i svih ostalih vrsta.

I žene tih zemalja, kao što su i naše sporije pameti od muškaraca, vidjevši ove brojke, nasmijale su se stvarima koje nikad prije nisu vidjele, i rekle: "Bilo bi smiješno da ovi ljudi mogu hodati i govoriti! I rekoše nekromantima: “Vi ste čarobnjaci; ako želiš uzeti zlato iz ove zemlje, upotrijebi svoju nekromantiju da ti homunkuli ožive, i počnu hodati i govoriti, jer tada bi bili stvarno smiješni, dok su mrtvi ne vrijede ništa”. Nekromanti su iz pohlepe za zlatom oživjeli grbavce, drvene lutke, čovječuljke, figure papiga, majmuna, žaba, magaraca, koza i svih drugih vrsta. Ova mala bića čim su dobila život, počela su hodati, pričati i zbijati svakojake šale, tako da se nigdje nije održavala ni gozba ni svadba gdje nisu bili pozvani. Zamislite kako je bilo zabavno vidjeti ta bića koja su uljepšala ta primitivna vremena!

I, da završim ovaj govor, te figure papiga, majmuna, žaba, grbavaca, drvenih i kozolikih lutaka i, jednom riječju, ti lažni muškarci počeli su se razmnožavati i miješati sa pravim ženama tako da su se lažni muškarci množili toliko da je počelo biti više lažnih nego pravih muškaraca. A ti lažni ljudi planirali su smisliti zavjeru kako bi prave muškarce otjerali s vlasti. Pravi ljudi, čuvši to, skočiše, zgrabiše oružje, protjeraše sve te lažne ljude i ne htjedoše da i najmanje ostane u ovoj zemlji.

Lažni ljudi, u društvu nekromanta, prošli su našim krajevima, a to prokleto leglo, - homunkuli, grbavci, drvene lutke, s likovima papagaja, majmuna, žaba, magaraca i kozolikih, lažnih ljudi - nastanilo se u našoj zemlji. u vrijeme kada je umro blagi, tihi, mudri, dobri stari Saturn, u Zlatno doba kada su ljudi bili bez zlobe. Ali nakon Saturna, manje mudri kraljevi prihvatili su lažne ljude i pomiješali se s dobrima, mudrima i lijepima. Tako su čovječuljci, grbavci, drvene lutke, likovi papiga, majmuna, žaba, magaraca i slično kozama oplodili ovo odvratno leglo: iz njega je proizašlo više lažnih ljudi nego pravih ljudi. Zlatno doba je završilo, svi su ušli u željezno doba, lažni ljudi započeli su rat s pravim ljudima za moć. Ponekad su prevladavali lažni, a ponekad pravi muškarci. Ali, istini za volju, pravi muškarci su nakon dugo vremena pobijedili i pobjeđuju, ali s mukom i trudom; pa čak i danas, pravi ljudi su pravi ljudi i gospodari, a lažni ljudi su lažni ljudi i uvijek će biti loši ljudi.

Sada, moji slavni patricije, vi svijetla krvi, drevni ljudi, namjeravam vam kao i prije predstaviti neke lijepe stvari moje nekromantije; i zato što sam prvi put stavio trostruke lokote u usta kritičara, sada im oduzimam te lokote, da govore, da otkrivaju i otkrivaju u govorima punim zavisti ljude male vrijednosti, ljude ništa i lažni ljudi koji jesu. Do tada nitko još nije saznao ovu tajnu! Lažnim ljudima se činilo da su i oni ljudi, ali lažni ljudi su lažni ljudi i tako će biti do dana posljednjeg suda.

Sada, želim, u ovom sadašnjem trenutku, ovdje pred vama, pokazati vam Rim, i osigurati da vam se u Rimu, pred vama koji sjedite, ponudi lijepa komedija; a jer su vam već na pozornici bili ugodni Dundo Maroje, Pomet i Grubiša, pa sada želim i oni k vama u ovoj komediji. I, da vas ne zamaramo dugim govorima, pojavit će se prolog koji će vam reći što će se dogoditi. Ali jedno ću ti reći: da ti je vrednije da si saznao odakle su i kakvog su porijekla ništavni i lažni ljudi koji varaju svijet, nego prisustvovati komediji koju ćeš vidjeti.. A komedija će vam reći što su ta odvratna sjemena majmunskih lica i bezvrijedni, bezvrijedni, lažni ljudi u usporedbi s onim što su mirni i dobri i mudri ljudi, pravi ljudi. Miroljubivi i dobri za dobro će uzeti ono što im se namjerno čini za dobro, a likovi drvenih lutaka, kojima vlada zavist i tjera ih nerazum, majmuni, grbavci, drvene lutke, magarci i magarci, koze, lažni ljudi, koji su prokleti. rasa, stvorena nekromancijom, sve će klevetati, o svemu će loše govoriti, jer iz njihovih opakih usta mogu izaći samo opake riječi. I nista vise ! Stojim vam na usluzi, obratite pažnju na komediju!

_cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5 cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_ _cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf58 d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ Preveo Nicolas Raljević

PROZOR-IZDANJA